Ehli.Sunnet.Sisters

Ehli.Sunnet.Sisters

Хуманитарност, Повикување во вистината, Учење Куран...
 
HomehumanitarnostCalendarGalleryKako koristiti ovaj Forum?TražiLista članovaGrupe korisnikaRegistracijaLogin
********HUMANITARNOST*******POVIKUVANJE VO VISTINATA******UCENJE KUR,AN******HUMANITARNOST******POZIVANJE U ISTINI******UCENJE KUR,AN******

Share | 
 

 .Hadis o čovjeku koji je naredio da ga zapale njegovi sinovi

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Ehli_Sunna_Sister
Admin


Број на мислења : 136
Points : 388
Reputation : 2
Join date : 2010-05-24

KomentarNaslov komentara: .Hadis o čovjeku koji je naredio da ga zapale njegovi sinovi   Tue Jun 01, 2010 5:28 pm

Hadis o čovjeku koji je naredio da ga zapale njegovi sinovi jeste hadis koji se najčešće navodi kao dokaz da se počinilac velikog kufra i širka opravdava neznanjem. U hadisu stoji da je čovjek rekao: “Ako me se domogne moj Gospodar…”, što naizgled ukazuje na sumnju u Allahovu moć.Prije nego li spomenemo odgovor na ovu tvrdnju valja naglasiti da se ovaj hadis prenosi u tri verzije:
1. U prvoj verziji se sumnja u Allahovu moć uopšte i ne spominje. Verzija ovog hadisa glasi: “Jednom čovjeku je došla smrt, pa kada je vidio da će umrijeti oporučio je svojim sinovima rekavši: ‘Kada umrem sakupite puno drva i potpalite vatru, kada vatra pojede moje meso, uzmite moje kosti sameljite ih a potom raspršite prah po moru u vjetrovitom danu’. Oni su tako i postupili, a kada ga je Allah sastavio upitao ga je: ‘Zašto si to učinio?’ ‘Iz straha od Tebe’ – odgovori čovjek. Pa mu je Allah oprostio.” Ovu verziju bilježi Buharija.
2. U drugoj verziji ovog hadisa se spominje dio hadisa koji oni koji opravdavaju neznanjem koriste kao dokaz. U ovoj verziji hadisa stoji da je čovjek rekao: “Kada preselim spalite me, zatim polovinu moga pepela raspite po moru, a pola po kopnu. Jer, tako mi Allaha, ako me se Allah domogne kaznit će me kako nikoga nije kaznio. Allah naredi moru da sakupi njegovu polovinu prosutu po njemu, a kopnu drugu, a zatim ga je upitao: ‘Zašto si to uradio?’ ‘Iz straha od Tebe, a Ti najbolje znaš’ – odgovorio je čovjek, pa mu Allah oprosti.” Ovu verziju bilježi Buharija, Muslim i drugi.
3. I treća verzija hadisa ukazuje na to da ovaj čovjek nije sumnjao u Allahovu moć. U ovoj verziji stoji da je čovjek rekao svojoj djeci nakon što im je oporučio da ga zapale i prospu njegov pepeo: “Allah je kadar da me kazni.” Ovu verziju bilježi imam Muslim.
Stoga je neispravno uzeti jednu verziju ovog hadisa, a zanemariti druge bez pokušaja spajanja među njima ili preciziranja koja je od pomenutih verzija prioritetnija.
Pogledajmo sada kako i na koji način je ulema shvatila verziju hadisa u kojoj stoji da je ovaj čovjek rekao: “Le in kadirellahu aleje – Ako me se Allah domogne”:
Prvo shvatanje i komentar hadisa:
Ova skupina učenjaka je riječ “kadire – domoći, biti u stanju”, protumačila u značenju odrediti tako da tada značenje biva: ako Allah odredi da me kazni. Ili pak kažu: Ovdje je riječ kadire u značenju „dajika”, tj. stisnuti i stegnuti što bi tada značilo: ako me Allah stegne i proživi.
Poznati učenjak Ibn Abdil-Ber kaže: “Riječi čovjeka: ’in kadirellahu alejhi’ znače odredbu, a ne moć (tj ove riječi ne znače: Ako me se Allah domogne, već: Ako mi Allah odredi da me kazni, op.prev.)” (iz djela: “Tenvirul havalik fi šerhi Muveta Malik”).
Imam Kastalani kaže: “Riječi čovjeka: ‘in kadirellahu alejhi’ znače: Ako me Allah stisne i stegne. Ovdje je glagol kadire, jakdiru u značenju dajika – stegnuti stisnuti, poput riječi Uzvišenog:
وَمَنْ قُدِرَ عَلَيْهِ رِزْقُهُ

’A kome je nafaka ograničena’ (tj. stisnuta i umanjena), (Talak, 7). Čovjek nije sumnjao u Allahovu moć proživljenja niti je poricao proživljenje.” (“Iršadu es-sari”, 10/439).
Imam Nevevi, rahimehullahu te'ala, kaže: “Učenjaci se razilaze oko tumačenja ovog hadisa, tako jedni kažu: Nije ispravno shvatiti iz ovog hadisa da je ovaj čovjek negirao Allahovu moć, jer je onaj ko sumnja u Allahovu moć kafir, a ovaj čovjek na kraju hadisa kaže kako je to uradio iz straha od Allaha, a kafir se ne boji Allaha, niti mu se oprašta. Stoga hadis ima dva tumačenja:
Prvo: Da riječi čovjeka ‘le in kadire aleje‘ – znače ako mi Allah odredi, i:
Drugo: Da znače ako me Allah stisne ili stegne.” Zatim je Nevevi spomenuo druga tumačenja koja ćemo kasnije navesti.
Ovo tumačenje je također odabrao i imam Kurtubi. Pogledaj njegov tefsir 5/43.
Drugo shvatanje i komentar hadisa:
Druga skupina učenjaka kaže da ovaj čovjek nije sumnjao u Allahovu moć, već je upotrijebio jedan od raširenih metoda u arapskom jeziku, a to je metod miješanja sumnje i jekina (čvrstog ubjeđenja), tako da se onom ko sluša ispoljava sumnja kako bi došao do jekina.
Imam Nevevi kaže: “Druga skupina učenjaka (u komentaru prethodnog hadisa) kaže da je ovo jedno od metaforičkih značenja u govoru Arapa kojeg nazivaju miješanje sumnje sa jekinom poput riječi Uzvišenog:
وَإِنَّا أَوْ إِيَّاكُمْ لَعَلَى هُدًى أَوْ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

‘Ili smo onda mi, ili vi na pravom putu, ili u očitoj zabludi?' (Sebe, 24)
forma je forma sumnje, a njome se u stvari cilja jekin – čvrsto ubjeđenje.” (Citat imama Nevevija iz njegova komentara na Muslimovu zbirku hadisa, 17/71).
Ovo mišljenje prenosi i Kadi Ijad u svojoj knjizi “Eš-Šifa” od nekih učenjaka.
Treće shvatanje i komentar hadisa:
Čovjek je živio u vremenu fetre (vrijeme u kojem nije bilo poslanika)
Ova skupina učenjaka kaže: “Moguće je da je ovaj čovjek živio u vremenu fetre kada čovjeku koristi sam tewhid.”
Imam Nevevi i Kadi Ijad spominju ovo mišljenje od skupine učenjaka.
Šejh Abdul-Latif Ibn Abdir-Rahman kaže: “Što se tiče čovjeka koji je svojoj familiji naredio da ga zapale, nad njim nije uspostavljen dokaz, a ljudi koji su u vremenu fetre se ne mogu izjednačiti sa onima koji nisu.” (“Fetava el-Eimmeti en-Nedždije”, 3/195)
U “Fethu” također stoji da je čovjek vjerovao u Stvoritelja, ali je bio u vremenu fetre.” (“Feth”, 13/290)
Četvrto shvatanje i komentar hadisa:
Kaže ova skupina učenjaka da ovaj čovjek nije poznavao jedno od Allahovih svojstava, a postoji razilaženje među učenjacima po pitanju tekfira onoga ko ne zna neko svojstvo.
Ibnul-Vezir kaže: “Ovdje se ne radi o džehlu (neznanje) u samoj osnovi svojstva, već o džehlu onoga što je bilo nepojmljivo u shvatanju čovjeka” (“Isarul haki alel halki”, 346).
Ibnul-Vezir želi da kaže da je čovjek u osnovi poznavao Allahovo svojstvo kudreta – moći, a dokaz tome jeste sama činjenica da je on tražio od svojih sinova da ga zapale. Zbog čega bi tražio da ga zapale ako nije vjerovao ili sumnjao u Allahovu moć?! Ono što čovjek nije znao jeste neograničena i potpuna Allahova moć da ga proživi čak i u takvoj situaciji kada bude spaljen i njegov pepeo raznešen po kopnu i moru.
Peto shvatanje i komentar hadisa:
U Šerijatu ovog čovjeka je bilo dozvoljeno da se oprosti nevjerniku. Ovo mišljenje je jako slabo zato ga je imam Nevevi samo spomenuo i odbacio.
Hafiz Ibn Hadžer je također spomenuo ovaj stav i rekao da je on najudaljeniji. Pogledaj “Feth”, 13/290.
Šesto shvatanje i komentar hadisa:
Ova skupina učenjaka kaže da je čovjek bio u stanju bezumnosti i starha tako da je izgubio svoju svijest i razboritost, te je u takvom stanju na stepenu nesvjesne osobe koja ne shvata šta govori, a onome ko je u takvom stanju ne uzima se u obzir ono što govori.
Kaže imam Nevevi: “Skupina učenjaka kaže: Ove riječi čovjeka shvatamo u njihovom spoljnjem smislu (tj. da je čovjek posumnjao u Allahovu moć proživljenja kada bude zapaljen op.prev.), ali je ovaj čovjek ovo izgovorio ne shvatajući svoje riječi , ne ciljajući suštinu njihova značenja niti vjerujući u njih. Ove riječi je izgovorio u stanju straha i očaja tako da je izgubio svoju svijest i razboritost te je u takvom stanju na stepenu nesvjesne osobe koja ne shvata šta govori, a onome ko je u takvom stanju ne uzima se u obzir ono što govori. On je poput onoga kojeg je obuzela velika radost pa je u takvom stanju prevelike radosti rekao: 'Allahu moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar', i nije postao nevjernik zbog zapanjenosti i zaborava.”(Komentar na Muslimovu zbirku hadisa, 17/71)
Kadi Ijad i Hafiz ibn Hadžer također prenose ovaj govor od skupine učenjaka. Ovo mišljenje je odabrao i šejh Abdullah sin šejha Muhameda ibn Abdil-Vehaba. Pogledaj “Ed-Dureru senije”, 1/246. A i Šejhul-islam, također spominje ovo mišljenje u jednom od svojih shvatanja ovog hadisa.
Sedmo shvatanje i komentar hadisa:
I ova skupina učenjaka je kao i prethodna riječi čovjeka shvatila u njihovom bukvalnom smislu, tj. da je čovjek posumnjao u Allahovu moć proživljenja onda kada ga zapale njegovi sinovi.
Među učenjacima koji su zastupali ovo mišljenje su: Ibnul-Kajim, Ibn Hazm, komentator Tahavijine poslanice i Ibnul-Vezir. Također i Šejhul-islam spominje ovo shvatanje u jednom od svojih shvatanja ovog hadisa.
Najprioritetnije shvatanje hadisa:
Najprioritetnije shvatanje hadisa jeste šesto shvatanje učenjaka ovog hadisa koji kažu da je čovjek ove riječi izgovorio u panici, očaju u strahu od smrti, tako da je izgovorio spomenute riječi bez razboritosti i svjesnosti o njihovom suštinskom značenju.
Kaže Ibn Hadžer, odabirući ovo mišljenje: “Najprioritetnije mišljenje je da je ove riječi čovjek izgovorio u stanju preovladavanja straha i očaja, tako da je izgubio svijest o onome što govori. Nije ciljao suštinu onoga na što ukazuju njegove riječi tako da je bio na stepenu nesvjesne osobe i osobe koja ne zna šta govori a koji se ne kažnjavaju zbog onoga što potekne od njih u takvom stanju.” (“Fethul Bari”, 13/290)
Ovo mišljnje je odabrao i imam Nevevi, kako to od njega prenosi Kastalani, šejh Abdulah ibn Muhamed ibn Abdil-Vehab, kao i Šejhul-islam u jednom od svojih govora o shvatanju ovog hadisa.
Četvrto mišljenje također ne zaostaje u svojoj jačini.
I na kraju prenosimo riječi nedždanskog muftije šejha Abdulaha Ebu Betina koji odgovarajući onima koji ovaj hadis koriste kao dokaz da ima opravdanja u velikom širku i kufru, kaže: “Neki ljudi koji brane mušrike kao dokaz da onaj ko počini kufr iz neznanja nije nevjernik navode priču o čovjeku koji je naredio da ga zapale nakon njegove smrti... Uzvišeni Allah je oprostio ovom čovjeku pored toga što je posumnjao u svojstvo od Allahovih svojstava zato što do njega nije doprla poslanica. Ovo spominje skupina učenjaka...” (“El-Intisar”, 41 - 47)
Ako je ovaj čovjek učinio kufr i bio opravdan neznanjem, zašto su ovi učenjaci spomenuli toliko shvatanja i komentara pomenutog hadisa i zašto nisu, umjesto toliko komentara i usmjeravanja hadisa, spomenuli da je čovjek bio neznalica i da je zbog toga bio opravdan u svom kufru, već su spomenuli sva spomenuta mišljenja i shvatanja koja su gore prethodila?!
Pripremio: Idriz Bilibani
Prema knjizi: “Aridul džehl” od šejha Ebul-Ula ibn RašidaTagovi: pravdanje neznanjem | pravdanje neznanjem u velikom kufru i sirku

_________________
INNEL LEDHINE KEFERU SAWAA UN'ALEJHIM E'EN'DHERTEHUM EM'LEMTUM DHIRHUM LA JU'MINUN HATAMALLAHU ALA KULUBIHIM WE ALAA S'EMIHIM WE ALAA ABSARIHIM GISAWAH WELEHUM ADHABUN ADHIMM.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
.Hadis o čovjeku koji je naredio da ga zapale njegovi sinovi
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ehli.Sunnet.Sisters :: BOSANKI JEZIK :: HADITHU NEBIJU S.A.V.S ( HADISI OD MUHAMMED ALEJHI SELLAM-
Idi na: