Sihr ludila
Sihr ludila
Haridz ibnus-Salt prenosi od svoga amidze da je otisao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i primio Islam. Na putu od njega je naisao pored ljudi kod kojih je vidio ludog covjeka okovanog zeljezom. Njegova porodica rece:Receno nam je da je ovaj vas drug dosao s dobrom pa ima li nesto cime biste ga mogli izlijeciti? Proucio sam mu Fatihu i ozdravio je. Dali su mi zbog toga stotinu ovaca. Dosao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga sta mi se desilo, pa mi je rekao:
Da li si rekao nesto drugo osim toga sto si ucio? Ne, - rekao sam. On rece: Uzmi ih. Tesko onome ko uzme nesto za neispravnu rukju, ti si uzeo za ispravnu rukju.
U drugom rivajetu se prenosi: Ucio mu je Fatihu tri dana, ujutro i navecer. Kad god bi je zavrsio sakupio bi zrak i puhnuo.[1]
Simptomi sihra ludosti:
- odsutnost duha, smetenost i velika pospanost,
- nejasan smusen govor,
- netremicno gledanje u jedno mjesto,
- nemogucnost ustrajnosti u jednom poslu,
- u nekim momentima na njegovom licu se pokaze da ne zna gdje ide, a ponekad spava na pustim mjestima gdje niko ne zalazi.
Kako nastaje sihr ludosti?
Dzin koji je zaduzen za sihr ulazi u opsihrenu osobu i stacionira se u njegovom mozgu, kako mu je naredio sihirbaz. Zatim vrsi pritisak na centre u mozgu i to narocito one koji imaju funkciju razmisljanja, sjecanja ili ponasanja. U tom momentu na opsihrenoj osobi se pokazuju simptomi koje smo vec ranije naveli. Osoba koj aje opsihrena u vecini slucajeva je svjesna svega sta se desaje sa njenim tijelom, ali nema nikakvu kontrolu. Rijetko se desi da se osoba ne sjeca nicega.
Sat May 29, 2010 6:27 pm