بسم الله الر حمن الر حيم
"DRAZE MI JE DA VIDIM U MESDZIDU VATRU KOJIU NE MOGU UGASIT, NEGO DA VIDIM BID`AT KOJI NE MOGU PROMJENITI" (Ebu Idris El-Hulani)
Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.
Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:
Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili).
To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.
Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri.
Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim)
I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim)
Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika.
Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”
Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”
Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci:
“Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim.
Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).”
Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb:
“Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.
Sat May 29, 2010 8:51 pm