Ehli_Sunna_Sister
Admin
Број на мислења : 136
Points : 388
Reputation : 2
Join date : 2010-05-24
 | Naslov komentara: 70 HADISE KUDSIJ 3 DEO  Fri May 28, 2010 6:36 pm | |
| HADIS BR. 44
"Uzvišeni Allah æe na Sudnjem danu reæi: 'Sine Ademov, obolio Sam pa Me nisi
obišao!' 'Gospodaru, kako æu Te obiæi kad si Ti Gospodar svjetova?' 'Zar nisi
znao da je taj i taj Moj rob obolio, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao da bi Me, da
si ga obišao, našao kod njega? Sine Ademov, tražio sam da Me nahraniš, pa to
nisi uèinio!' 'Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svjetova?'
'Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob tražio da ga nahraniš, pa to nisi uèinio? Zar
nisi znao da bi, da si ga nahranio, nagradu za to našao kod Mene? Sine Ademov,
tražio sam da Me napojiš, pa to nisi uèinio!' 'Gospodaru, kako da Te napojim
kad si ti Gospodar svjetova?' 'Taj i taj Moj rob je tražio da ga napojiš, pa to nisi
uèinio. Da si ga napojio, nagradu za to bi našao kod Mene!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 45
"Džennetska vrata se otvaraju ponedjeljkom i petkom i oprašta se svakom robu
koji Allahu ništa ravnim ne smatra, izuzev èovjeku izmeðu koga i brata mu bude
neprijateljstvo, za koje æe biti reèeno: 'Ostavite ovu dvojicu dok se ne izmire,
ostavite ovu dvojicu dok se ne izmire!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 46
"Meðu onima prije vas bio neki èovjek koji je ubio 99 ljudi. Pitao je za
najuèenijeg èovjeka na Zemlji, te su ga uputili kod nekog kaluðera. Otišao mu je
i rekao da je ubio 99 ljudi, i pitao ga ima li za njega pokajanja i oprosta. Ovaj
mu je rekao: 'Ne', pa je i njega ubio i namirio na 100. Potom je pitao za
najuèenijeg èovjeka na Zemlji, pa su ga uputili na nekog uèenjaka, kom je rekao
da je ubio 99 ljudi i pitao ga da li za njega ima pokajanja i oprosta. 'Da', - reèe
mu on, - a ko bi se to mogao isprijeèiti izmeðu tebe i pokajanja? Idi u to i to
mjesto. U njemu su ljudi koji robuju Allahu, pa Mu i ti s njima robuj! Ne vraæaj
se u svoje mjesto, jer je to loše mjesto.' On krenu, i kad stiže na pola puta doðe
mu smrt. Oko njega se sporjeèkaše meleki (Allahove) milosti i meleki
(Allahove) kazne. Meleki milosti, rekoše: 'Došao je ovdje kajuæi se, srcem
okrenut ka Uzvišenom Allahu.' Meleki kazne rekoše: 'Nikada nije dobra uèinio!'
Tada im doðe melek u ljudskom obliku, te ga oni uzeše za sudiju, a on im reèe:
'Izmjerite udaljenost izmeðu dvaju mjesta, i kom bude bliži, tamo ga svrstajte!'
Izmjeriše i utvrdiše da je bliže mjestu u koje je htio stiæi, te ga prihvatiše meleki
milosti. U vjerodostojnoj predaji, stoji: 'Allah je objavio jednom mjestu (lošem):
'Udalji se!', a drugom: 'Približi se!' I rekao: 'Izmjerite udaljenost izmeðu njih!'
Oni utvrdiše da je bliži drugom za pedalj, te mu bi oprošteno."
Hadis prenosi Ebu Se’id El-Hudrijj radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 47
"Allah veli: 'Sine Ademov, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, Ja æu ti
opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareæi (da li æe to nekome drugome biti
pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me
zamolio da ti oprostim, Ja bih to uèinio, ne mareæi. Sine Ademov, kada bi Mi
došao sa grijesima koji bi ispunili èitavu Zemlju, a pri tome nisi nikoga smatrao
Meni ravnim (nisi širk èinio), podario bih ti isto toliko oprosta.'"
Hadis prenosi Enes ibn Malik radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.
HADIS BR. 48
"Kada doðe noæ polovine ša’bana, probdijte je (provedite je u ibadetu), a naredni
dan postite, jer Allah te noæi nakon zalaska sunca silazi na zemaljsko nebo i
zbori: 'Ima li koga da oprost traži, da mu oprostim? Ima li koga ko moli za 'rizk'
(opskrbu, nafaku), da ga opskrbim? Ima li koga u nevolji, da ga iz nje izbavim?
Ima li toga i toga?...' I sve tako do svitanja."
Hadis prenosi Ali ibn Ebi Talib radijallahu anhu, a bilježi ga Ibn Madže.
HADIS BR. 49
"Naš Gospodar, neka slavljen i uzvišen, silazi svaku noæ kada preostane zadnja
treæina noæi na zemaljsko nebo i govori: 'Ima li koga da Me zove, da nu se
odazovem? Ima li koga da nešto traži od Mene da mu to dam? Ima li koga da
traži oprosta od Mene, da Mu oprostim?'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija. HADIS BR. 50
"Bila meðu Israeliæanima dva pobratima. Jedan od njih griješio, a drugi bio
predan ibadetu. Ovaj potonji je stalno vidio da prvi griješi i govorio mu: 'Okani
se!', a on je govorio: 'Prepusti to meni i mom Gospodaru! Nisi valjda poslat da
nada mnom bdiš?' Na to je ovaj rekao: 'Tako mi Allaha, Allah ti neæe oprostiti!'
ili: 'Allah te neæe uvesti u džennet!' Nakon što su umrli i sastali se kod
Gospodara svjetova, Allah je rekao onome što je bio predan ibadetu: 'Jesi li znao
šta Ja smjeram? Ili si bio u stanju uèiniti ono što je u Mojoj moæi?!' Griješniku je
rekao: 'Idi i uði u Moj džennet, Mojom milošæu!', a drugom: 'Vodite ga u vatru!'
Ebu Hurejre je rekao: 'Tako mi Onog u èijoj je ruci moja duša, (pobožni) je
izgovorio rijeèi koje su mu upropastile i ovaj i buduæi svijet!'"[1]
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Ebu Davud.
[1] Pobožni je za sebe uzurpirao pravo da odreðuje kome æe biti oprošteno, a kome ne,
što je iskljuèivo Allahovo pravo, te je na taj naèin poèinio svojevrstan širk.
HADIS BR. 51
"Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je molio za svoj ummet pred veèe Dana
stajanja na Arefatu (Jevmu 'Arefe), pa mu je odgovoreno: 'Opraštam im, izuzev
nepravednog (zalima) od koga æu uzeti (ono što pripada) onome kome je
uèinjena nepravda (mazlum).' 'Gospodaru, ako hoæeš možeš onome kome je
nepravda uèinjena dati (ono što mu pripada) iz dženneta, a oprostiti zulumèaru.'
Te veèeri mu nije ništa odgovoreno. Kada je osvanuo na Muzdelifi, ponovio je
molbu, pa mu je udovoljeno. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se
nasmijao ili osmjehnuo (sumnja prenosioca hadisa). Ebu Bekr i Omer
radijallahu anhuma su mu rekli: 'Ovo je èas u kom se (ranije) nisi smijao. Šta te
nasmijalo, neka te Allah uèini uvijek nasmijanim?!' 'Allahov neprijatelj Iblis,
saznavši da je Uzvišeni Allah uslišao moju molbu i oprostio mome ummetu,
zagrabio je prašine i poèeo se posipati po glavi, kukajuæi i leleèuæi, pa me
njegov oèaj nasmijao.'
Hadis prenosi 'Abbas ibn Mirdas Es-Sulemi radijallahu anhu, a bilježi ga Ibn
Madže.
HADIS BR. 52
"Allah mi je sakupio zemlju, pa sam vidio njen istok i zapad, (a vidio sam) i da
æe moj ummet posjedovati i vladati onim što mi je skupljeno. Data su mi dva
blaga: crveno i bijelo.[1] Molio sam svoga Gospodara za svoj ummet da ga ne
uništi opštom sušnom godinom i da im ne pošalje neprijatelja izvan njih samih
koji æe im oduzeti moæ i vlast. Gospodar mi je rekao: 'Muhammede, kada Ja
nešto dosudim, ono se ne može otkloniti. Udovljavam ti da tvoj ummet ne
uništim opštom sušom i da im ne pošaljem neprijatelja izvan njih samih koji æe
im oduzeti vlast i moæ, pa makar se on sakupio sa svih strana, sve dok sami ne
poènu uništavati i porobljavati jedni druge.'"
Hadis prenosi Sevban radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 53
"Kada je Allah stvorio stvoreno, u svojoj Knjizi, u kojoj sebi piše obaveze i koja
je stavljena kod Njega na Prijesto (‘Arš), zapisao je: 'Moja milost nadvladava
Moju srdžbu!'"Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija. HADIS BR. 54
"Dvojica od onih koji su ušli u vatru zapomagali žestoko, pa Uzvišeni Allah
reèe: 'Izvedite ih!' Kada su izvedeni reèe im: 'Zbog èega ste tako žestoko
zapomagali?' 'Uèinili smo to da bi nam se smilovao.' 'Moja milost je u tome da
se obojica bacite u vatru u kojoj bijaste.' Jedan se baci, pa mu Allah uèini vatru
hladnom i spasonosnom, a drugi to ne uèini. Gospodar mu reèe: 'Šta te sprjeèava
da se ne baciš u vatru kao tvoj sudrug?' 'Gospodaru, nadam se da me neæeš u nju
vratiti nakon što si me iz nje izveo!' Gospodar mu reèe: 'Neka ti bude ono èemu
se nadaš!' Obojica, Allahovom milošæu, udoše u džennet."
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.
HADIS BR. 55
"Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prenosi od Uzvišenog Allaha da je rekao:
'Robovi moji, nepravdu sam zabranio Sebi i uèinio je i vama zabranjenom, pa ne
budite jedni prema drugima nepravedni! Robovi moji, svi ste vi zalutali, osim
onoga koga Ja uputim. Tražite da vas uputim, uputiæu vas! Robovi moji, svi ste
vi gladni, osim onoga koga Ja nahranim. Tražite da vas nahranim, nahraniæu
vas! Robovi moji, svi ste vi nagi, osim onoga koga Ja zaodjenem. Tražite da vas
zaodjenem, zaodjenuæu vas! Robovi moji, vi griješite i noæu i danju, a Ja
opraštam sve grijehe. Molite me da vam oprostim, oprostiæu vam! Robovi moji,
nikada neæete biti u stanju da Mi naškodite, niti æete biti u stanju da koristite!
Robovi moji, kada bi prvi i posljednji meðu vama, i ljudi i džini, bili poput srca
najbogobojaznijeg meðu vama, to nimalo ne bi poveæalo Moju vlast i posjed.
Robovi moji, kada bi i prvi i posljednji meðu vama, i ljudi i džini, bili poput srca
najrazvratnijeg meðu vama, to nimalo ne bi umanjilo, to nimalo ne bi umanjilo
Moju vlast i posjed. Robovi moji, kad bi i prvi i posljednji meðu vama, i ljudi i
džini, stali na jedno polje i tražili od Mene, pa Ja svakome dao što je tražio to bi
smanjilo ono što ja imam (samo) kao što igla umanji more kada se u njega uroni.
Robovi moji, vaša djela vam zapisujem, a zatim æu vam ih vjerno isporuèiti. Ko
naðe dobro, neka zahvali Allahu, a ko naðe drugaèije, neka kori samo sebe!"
Hadis prenosi Ebu Zerr radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 56
"Nakon što je Allah stvorio Adema alejhi selam i udahnuo u njega dušu, ovaj je
kihnuo, pa rekao: 'El-hamdulillah!' (Hvala Allahu), zahvalivši Allahu po
Njegovom odobrenju. Gospodar mu je rekao: 'Rahimekellahu ja Adem (Neka ti
se Allah smiluje, Ademe).[1] Idi onim melekima - grupi njih koji su sjedili - i
reci: 'Es-selamu alejkum'. (Kada je to uèinio), oni rekoše: 'Ve alejkesselamu ve
rahmetullah'. Potom se on vrati svome Gospodaru koji mu reèe: 'Ovo je tvoj
pozdrav i pozdrav tvoga potomstva kojim æe se meðusobno pozdravljati.' Potom
mu Allah, skupljenih ruku (stisnutih šaka) reèe: 'Proberi koju hoæeš.' On reèe:
'Odabirem desnicu moga Gospodara - a obje ruke moga Gospodara su
blagoslovljena desnica.[2] Allah je ispruži, kad ono u njoj Adem i njegovo
potomstvo. 'Gospodaru, ko su ovi?' 'To su tvoji potomci.' Svakom od njih bijaše
meðu oèima upisana dužina života. Meðu njima je bio jedan najsvjetliji, ili meðu
najsvjetlijima. 'Gospodaru, ko je ovo?' 'Ovo je tvoj sin Davud. Odredio sam da
æe živjeti 40 godina.' 'Gospodaru produži mu život!' 'Ja sam mu toliko odredio.'
'Gospodaru, ja mu od svog života dajem 60 godina.' 'Neka ti bude.' Potom ga je
nastanio u džennet koliko je On htio, a onda ga iz njega izveo. Adem je sebi
odbrojavao. Kada mu je došao melek smrti, Adem mu reèe: 'Požurio si, meni je
odreðeno (da živim) 1000 godina.' Ovaj mu reèe: 'Svakako, ali ti si svome sinu
Davudu dao 60 godina.' Tako je Adem zanijekao, pa i njegovo potomstvo nijeèe,
zaboravio je, pa zaboravlja njegovo potomstvo. Od tada je naredeno zapisivanje
i svjedoèenje."
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.
HADIS BR. 57
"Neki od Allahovih Poslanika odsjeo je ispod drveta. Tu ga je ujeo mrav, te je
naredio da mu se ukloni oprema i da se spali mravinjak, pa mu je Allah objavio:
'Zašto ne samo jednog?'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija. HADIS BR. 58
"Dok se jednom prilikom Ejub alejhi selam kupao nag, na njega sletješe zlatni
skakavci, pa ih on stade skupljati u odjeæu. Njegov Gospodar ga pozva: 'Nisam
li te uèinio neovisnim od toga što vidiš?' On reèe: 'Svakako, tako mi Tvoje moæi,
ali ja ne mogu bez Tvoga blagoslova!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.
HADIS BR. 59
"Došao melek smrti Musau alejhi selamu i rekao mu: 'Odazovi se svome
Gospodaru!' Musa alejhi selam ga udari po oku i izbi mu ga. Melek se vrati
Uzvišenom Allahu i reèe: 'Ti si me poslao robu koji ne želi smrt i on mi je izbio
oko!' Allah mu vrati oko i reèe: 'Vrati se mome robu i reci: 'Želiš život? Ako
želiš život, stavi ruku na vola, i koliko ti ruka pokrije dlaka toliko æeš živjeti!'
'Šta poslije?' 'Poslije æeš umrijeti.' Neka to onda bude što skorije. Gospodaru,
usmrti me nadomak Svete zemlje!'[1] 'Tako mi Allaha, da sam pored puta,
pokazao bih vam njegov kabur pored puta, kod crvene pješèane dine.'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
HADIS BR. 60
"Nakon što Allah stvori džennet, reèe Džibrilu: 'Idi pogledaj ga!' On ode i
pogleda ga, a potom doðe i reèe: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moæi, ko èuje za
njega i uæi æe u njega!' Potom ga opkoli raznoraznim poteškoæama i èovjeku
neugodnim stvarima, pa mu reèe: 'Džibrile, idi pogledaj ga!' On ode i pogleda, a
potom doðe i reèe: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moæi, bojim se da æe iko u njega
uæi!' Nakon što Allah stvori vatru (džehennema), reèe: 'Džibrile, idi i pogledaj
je! On ode i pogleda je, potom doðe i reèe: 'Tako mi Tvoje moæi, ko èuje za nju
neæe u nju uæi!' On je zaokruži prohtjevima i strastima, pa reèe: 'Džibrile, idi
pogledaj je!' On ode i pogleda, pa reèe: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moæi, bojim
se da æe iko ostati, a da ne uðe u nju!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Ebu Davud.
HADIS BR. 61
"Potužila se džehennemska vatra svome Gospodaru: 'Gospodaru, sama sebe
jedem.' Na to joj On odobri dva oduška: jedan u zimi i jedan u ljetu - (to su)
najveæa žega koju osjeæate i najveæa cièa zima koju osjeæate."
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija. HADIS BR. 62
"Uzvišeni Allah veli: 'Mojim dobrim robovima sam pripremio što oko nije
vidjelo, uho nije èulo, niti èovjeku može pasti na pamet.' To je skriveno, mimo
onoga što vam je predoèeno (Kur’anu). Potom je prouèio: 'Niko ne zna kakva su
im uživanja skrivena, kao nagrada za ono što su uradili.'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.
HADIS BR. 63
"Allah æe skupiti zemlju i saviti nebesa Svojom desnicom, pa æe reæi: 'Ja sam
Vladar (Vlasnik i Gospodar, El-Melik)! Gdje su zemaljski vladari?!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.
HADIS BR. 64
"Vi æete na Sudnjem danu biti proživljeni bosi, goli i neobrezani. (Potom je
prouèio kur’anski ajet: 'Kao što smo zapoèeli prvo stvaranje tako æemo ga i
ponoviti. To je Naše obeæanje koje æemo ispuniti.'[1]) Prvi koji æe biti odjeven
na Sudnjem danu biæe Ibrahim alejhi selam. Neki od mojih ashaba biæe uzeti na
lijevu stranu (meðu one koji æe u džehennem), pa æu reæi: 'Moji ashabi, moji
ashabi!' Biæe reèeno: 'Oni su se odmetnuli èim si ih napustio.' Ja æu, poput
Dobrog roba (Isa alejhi selama), reæi: 'Ja sam bio svjedok protiv njih dok bijah
meðu njima. Kada si me usmrtio, Ti si nad njima bdio, a Ti si svjedok za
sve!'”
Hadis prenosi Ibn 'Abbas radijallahu anhuma, a bilježi ga Buharija.
HADIS BR. 65
"Svakoga ko meðu ljudima sudi (na bilo koji naèin) na Sudnjem danu æe ga
uzeti jedan melek za potiljak, a potom diæi svoju glavu prema nebu. Ako (Allah
subhanehu ve te'ala) rekne: 'Baci ga!'[1], baciæe ga u provaliju duboku 40 godina
(padanja)."Hadis prenosi Abdullah Ibn Mes’ud radijallahu anhu, a bilježi ga Ibn Madže.
HADIS BR. 66
"Enes ibn Malik radijallahu anhu veli: 'Bili smo kod Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, pa se nasmijao i pitao: 'Znate li èemu se smijem?'
'Allah i Njegov poslanik najbolje znaju, - rekosmo.' 'Smijem se razgovoru roba
sa Gospodarom'. Veli: 'Gospodaru, nisi li me zaštitio od nepravde?' 'Svakako da
jesam.' 'Onda se slažem da mi svjedoèi samo neko sa moje strane.' 'Dovoljno si
danas sam sebi bio svjedok, a plemeniti pisari kao oèevici.' Tada mu bivaju
zapeèaæena usta, i biva reèeno njegovim udovima: 'Govorite!' Oni kažu sva
njegova djela. Potom mu se vrati moæ govora, te on rekne: 'Daleko od mene bili!
Za vas sam se borio!'"
Hadis prenosi Enes ibn Malik radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim HADIS BR. 67
"Meni æe na Sudnjem danu doæi grupa mojih ashaba da se napoji, te æe biti
udaljeni, pa æu reæi: 'Gospodaru, (to su) moji ashabi!' 'Ti nemaš pojma šta su
poèinili nakon tebe - skroz su se odmetnuli!'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.
HADIS BR. 68
"Prvi èovjek kome æe biti presuðeno na Sudnjem danu biæe neki èovjek poginuo
na Allahovom putu. Pokazaæe mu svoje blagodati, pa æe ih on priznati i reæi æe
mu: 'Šta si zauzvrat uèinio?' 'Borio sam se za Tebe (u Tvoje ime) dok nisam
poginuo.' 'Lažeš, borio si se da se rekne: 'Baš je hrabar!' I to je reèeno. Potom æe
biti nareðeno da bude odveden, pa æe biti odvuèen licem prema tlu i baèen u
vatru. Zatim æe bit suðeno nekom koji je sticao znanje, poduèavao druge i uèio
Kur’an. Kada bude doveden, pokazaæe mu svoje blagodati, pa æe ih on priznati.
'Šta si zauzvrat uèinio?' 'Sticao sam znanje i poduèavao druge, i uèio sam Kur’an
u Tvoje ime.' 'Lažeš, sticao si znanje da se kaže: 'Baš je uèen', a uèio si Kur’an
da se kaže: 'On je uèaè.' I to je reèeno. Potom æe biti nareðeno da bude odveden,
pa æe biti odvuèen licem prema tlu i baèen u vatru. Zatim æe biti suðeno èovjeku
kome je Allah dao izobilje i svakovrsni imetak. Pokazaæe mu svoje blagodati, pa
æe ih on priznati. 'Šta si zauzvrat èinio?' 'Nisam ostavio nijednu svrhu koju voliš
da se udijeli, a da nisam udijelio, sve Tebe radi.' 'Lažeš, èinio si to da se rekne:
'Baš je darežljiv!' I to je reèeno. Potom æe biti nareðeno da bude odveden, pa æe
biti odvuèen licem prema tlu i baèen u vatru."[1]
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.
[1] Motivi koji rukovode èovjeka u djelima koja èini su prisutni u njihovom
vrjednovanju, shodno hadisu: "Djela se vrjednuju prema namjerama."
HADIS BR. 69
"Kada nastupi Sudnji dan, Allah neka je blagoslovljen i uzvišen, siæi æe
robovima da im presudi. Svaki ummet æe kleèati. Prvi koje æe prozvati biæe:
èovjek koji je sakupio (nauèio) Kur’an, èovjek koji je poginuo na Allahovom
putu i èovjek sa mnogo imetka. Allah æe reæi uèaèu: 'Nisam li te nauèio onome
što objavih svome Poslaniku.' 'Jesi, Gospodaru.' 'Šta si radio sa onim što si
znao?' 'Držao sam ga se i noæu i danju (uèio ga i postupao po njemu).' Allah æe
mu reæi: 'Lažeš!', a i meleki æe mu reæi: 'Lažeš.' Allah æe reæi: 'Želio si da se
rekne: 'Taj i taj je uèaè!' I reèeno je. Tada æe biti doveden bogataš, pa æe mu
Allah reæi: 'Nisam li ti dao izobilje i uèinio da ti niko nije potreban?' 'Jesi,
Gospodaru.' 'Šta si uèinio sa onim što sam ti dao?' 'Potpomagao rodbinu i davao
sadaku.' Allah æe reæi: 'Lažeš!', a i meleki æe mu reæi: 'Lažeš!' 'Naprotiv, želio si
da se rekne: 'Baš je darežljiv!' I reèeno je. Biæe doveden onaj što je poginuo na
Allahovom putu, pa æe mu Allah reæi: 'Zbog èega si poginuo?' 'Nareðeno mi je
da se borim na Tvome putu i ja sam se borio, sve dok nisam poginuo.' Uzvišeni
Allah æe mu reæi: 'Lažeš!' I meleki æe mu reæi: 'Lažeš!' 'Naprotiv, želio si da se
rekne: 'Baš je hrabar!' I reèeno je. (Ebu Hurejre veli: 'Potom me Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem udari po koljenu i reèe: 'Ebu Hurejre, ta
trojica su prva Allahova stvorenja s kojima æe biti raspaljena vatra na Sudnjem
danu.'"
Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi. HADIS BR. 70
"Vjernici æe se sakupiti na Sudnjem danu i reæi: 'Kako bi bilo da tražimo nekoga
ko æe se za nas zauzeti kod našeg Gospodara? Doæi æe Ademu i reæi: 'Ti si otac
ljudi, Allah te stvorio Svojom rukom, naredio melekima da ti sedždu uèine i
nauèio te imenima svih stvari. Zauzmi se kod tvoga Gospodara da nas riješi
ovoga ovdje mjesta.' 'Nisam u takvoj situaciji da bih to mogao.' Potom spomenu
svoj grijeh[1] i postidi se. 'Idite Nuhu, on je prvi poslanik koga je Allah poslao
žiteljima zemlje.' Doæi æe mu, pa æe on reæi: 'Nisam u takvoj situaciji', - i
spomenuti da je tražio od Gospodara ono o èemu nije imao znanja[2], - idite
Allahovom prijatelju (Ibrahimu alejhi selam). Doæi æe mu, pa æe im on reæi:
'Nisam ja za toga', idite kod Musaa, roba s kojim je Allah govorio i kom je dao
Tevrat.' Doæi æe mu, pa æe im on reæi: 'Nisam ja za toga', i spomenuti ubistvo
nedužnog èovjeka[3] i postiditi se svoga Gospodara. 'Idite Isau, Allahovom robu
i poslaniku, Allahovoj rijeèi i Njegovom duhu.' Doæi æe mu, pa æe reæi: 'Nisam ja
za toga. Idite Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, robu kome je Allah
oprostio sve što je prethodilo i slijedilo.' Doæi æe mi, pa æu ja krenuti i tražiti
dozvolu za pristup kod moga Gospodara. Biæe mi dozvoljeno. Kada vidim svoga
Gospodara, past æu na sedždu. Allah æe me ostaviti tako koliko htjedne. Potom
æe mi biti reèeno: 'Podigni glavu! Traži, dobiæeš; govori, biæeš slušan; zauzmi
se, biæe ti uslišano zauzimanje!' Odrediæe mi izvjestan broj onih koje æu uvesti u
džennet. Vratiæu Mu se potom i kad Ga vidim uèiniæu kao i prvi put, zauzeæu se
i On æe mi odrediti izvjestan broj onih koje æu uvesti u džennet. Vratiæu se treæi
put, pa èetvrti, a onda reæi: 'U vatri su ostali samo oni koje je zadržao Kur’an[4]
i kojima je odredðen vjeèan boravak.'"
Hadis prenosi Enes ibn Malik radijallahu anhu, a bilježi ga Buhari.
[1] Spomenuti grijeh je jedenje plodova zabranjenog drveta u džennetu (Bekare 35).
[2] Molba za sina koji nije htio da se svrsta u red vjernika i ukrca se u laðu. (Hud 47)
[3] Kasas 15
[4] Oni za koje se u Kur’anu kaže da æe vjeèno ostati.  | |
|
